EMDR
EMDR (Eye Movement Desensitisation Reprocessing) je terapijska tehnika usmjerena specifično na rad sa osobama koje su iskusile traumatsko iskustvo.
Tijekom EMDR procesa, klijent prati emocionalno uznemirujući materijal u kratkim uzastopnim dozama dok se istovremeno usmjerava na sadašnji trenutak. Bilateralni pokreti očiju koje usmjerava terapeut najčešće su korišteni vanjski podražaj, ali se često koriste i razni drugi podražaji, uključujući tapkanje rukom i audio stimulacija.
Autorica pristupa, Francine Shapiro (1995, 2001) pretpostavlja da EMDR terapija olakšava pristup neuralnoj mreži traumatskog pamćenja, tako da je obrada informacija poboljšana, s novim vezama između traumatskog sjećanja i prilagodljivijih sjećanja ili informacija. Smatra se da te nove veze rezultiraju potpunom obradom informacija, novim učenjem, uklanjanjem emocionalnog stresa i razvojem kognitivnih uvida.
Često postavljena pitanja (FAQ)
Koji su glavni EMDR koncepti?
EMDR se oslanja na model adaptivnog procesiranja informacija (AIP), teoriju o tome kako vaš mozak pohranjuje sjećanja. Ova teorija uzima u obzir da mozak različito pohranjuje tipična i traumatska sjećanja.
Tijekom uobičajenih događaja mozak pohranjuje sjećanja te ih umrežava, tako da se povezuju s drugim stvarima kojih se sjećamo. Tijekom uznemirujućih ili traumatskih događaja, umrežavanje se ne odvija ispravno. Mozak može biti “offline” i postoji nepovezanost između onoga što doživljavamo (osjećamo, čujemo, vidimo) i onoga što mozak pohranjuje.
Često mozak pohranjuje sjećanja na traume na način koji ne dopušta zacjeljivanje. Budući da nije imao priliku zacijeliti, mozak nije primio poruku da je opasnost prošla. Novija iskustva mogu se povezati s ranijim iskustvima traume i uvijek iznova pojačavati negativno iskustvo.
Prizori, zvukovi i mirisi koji su povezani ili slični traumatskom događaju bit će okidači za ta neadekvatno pohranjena sjećanja. Za razliku od drugih sjećanja, ova mogu izazvati teške osjećaje straha, tjeskobe, ljutnje ili panike.
Primjer ovoga je fenomen vezan uz posttraumatski stresni poremećaj, flashback, gdje nepravilno pohranjivanje i umrežavanje uzrokuje da um pristupa traumatskim sjećanjima na nekontroliran, iskrivljen i preplavljujuć način. Zato ljudi s poviješću flashbackova opisuju osjećaj kao da ponovno proživljavaju uznemirujući događaj. Prošlost postaje sadašnjost.
Kada prolazimo kroz EMDR, pristupamo sjećanjima na traumatski događaj na vrlo specifične načine. U kombinaciji s pokretima očiju i vođenim uputama, pristup tim sjećanjima pomaže da reprocesiramo ono čega se sjećamo iz traumatskog događaja.
Reprocesiranje pomaže u “popravljanju” mentalne ozljede iz tog sjećanja. Prisjećanje na ono što se dogodilo više neće stvarati osjećaj da to ponovno proživljavamo, a povezane emocije bit će puno lakše regulirati.
Kako funkcionira EMDR tehnika?
EMDR se odvija u ukupno 8 faza.
Faza 1
Prva faza je uzimanje anamneze. Terapeut procjenjuje spremnost klijenta i zajednički razvijaju plan tretmana. Klijent i terapeut identificiraju moguće ciljeve za EMDR obradu. To uključuje stresne uspomene i trenutne situacije koje uzrokuju emocionalnu nelagodu.
Naglasak se stavlja na razvoj specifičnih vještina i ponašanja koja će biti potrebna klijentu u budućim situacijama.
Faza 2
Terapeut pomaže klijentu osvijestiti i razviti nekoliko različitih načina za suočavanje s emocionalnom nelagodom.
Cilj EMDR terapije je postići brzu i učinkovitu promjenu dok klijent održava ravnotežu tijekom i između susreta.
Faze 3-6
Identificira se i i radi na cilju pomoću EMDR tehnika. Navedeno uključuje rad na sjećanju, na negativnom vjerovanju o sebi te sa povezanim emocijama i tjelesnim senzacijama. Klijent također identificira i pozitivno vjerovanje, koje bi htio imati o sebi u toj situaciji.
Tada se započinje sa bilateralnom stimulacijom. Nakon svakog seta stimulacije, terapeut upućuje klijenta da isprazni um i primijeti bilo koju misao, osjećaj, sliku, uspomenu ili senzaciju koja mu se pojavi.
Važno je da terapeut opaža i pomaže klijentu regulirati emocionalna stanja koja se mogu pojaviti (od visoke uznemirenosti i preplavljenosti emocijama i senzacijama, do disocijacije, odnosno „gašenja“ svih emocionalnih i tjelesnih reakcija povezanih sa sjećanjem).
Faza 7
U sedmoj fazi, zatvaranje, terapeut traži od klijenta da vodi dnevnik tijekom tjedna. Dnevnik bi trebao bilježiti bilo koji povezani materijal koji se može pojaviti. Služi kao podsjetnik klijentu na aktivnosti samosmirivanja koje su usvojene u drugoj fazi.
Faza 8
U posljednjoj fazi zajednički se razgovara o svim povezanim događajima, trenutnim okidačima i budućim događajima koji bi mogli poslužiti kao okidači te se može raditi na razvoju resursa za buduće izazovne situacije.
Za koje je teškoće namijenjen EMDR?
EMDR je prvenstveno namijenjen za teškoće u funkcioniranju direktno povezane sa traumatskim događajem, a koje se mogu interpretirati kao PTSP reakcija. Međutim, u novije vrijeme uspješno se koristi u integraciji s drugim terapijskim pristupima (Shema, IFS, Strukturna disocijacija) kao tehnika za rad na sjećanjima povezanima sa traumom privrženosti.
Je li EMDR pristup primjeren u radu s djecom?
Da bi stručnjak mogao provoditi EMDR u radu s djecom, nužno je da bude posebno educiran. Edukacija u EMDR tehnici s djecom uspješno integrira EMDR u tehnike terapije igrom, Shema terapiju, ACT tehnike i druge slične terapijske pristupe. Naglasak je na imaginativnim tehnikama za vrijeme bilateralne stimulacije te uskoj suradnji s roditeljem ili osobom od povjerenja, koja služi kao facilitator. EMDR je učinkovit čak i kod djece u predgovornom razdoblju koja su proživjela traumatsko iskustvo te pokazuju traumatsku reakciju, no isključivo kod stručnjaka educiranih u provođenju EMDR-a s djecom.
