Theraplay je dijadička terapija igrom za djecu i obitelj, razvijena pred više od 50 godina. Prakticira se od dojenačke dobi do adolescencije, a pojedine tehnike koriste se i u radu s odraslim klijentima.

Koristi se prvenstveno s djecom i mladima sa bihevioralnim teškoćama, sa teškoćama mentalnog zdravlja, sa neurorazvojnim teškoćama, sa teškoćama uspostavljanja sigurne privrženosti, sa traumatskim iskustvima te djecom i mladima iz sustava socijalne skrbi.

Temeljni koncepti Theraplay modela

Theraplay model baziran je na tri teorije u razvoju djece: teoriji privrženosti, teoriji osnovnih psiholoških potreba i neurorazvojnoj teoriji. Tako se istovremeno oslanja na znanja koja imamo o razvoju dječjeg mozga (tipičnom razvoju, razvoju kod neurorazvojnih različitosti te razvoju kao posljedici traume), razvoju ličnosti kao posljedici usvojenog modela privrženosti te teškoćama funkcioniranja kao posljedicama previše ili premalo zadovoljenih osnovnih psiholoških potreba.

Rad je baziran u četiri ključna područja:

• Struktura – aktivnosti su usmjerene na stvaranje predvidljivosti za dijete, što ojačava osjećaj sigurnosti
• Njega – kroz Theraplay model djetetu se pružaju njega i brižnost, koje umiruju dijete i čine ga emocionalno sigurnim u odnosu i procesu
• Uključenost – terapeut je uključen u trenutak, a dijete se osjeća viđeno, saslušano i prihvaćeno
• Izazov – dijete je podržano u stjecanju novih vještina, čime se ojačava samopouzdanje

Ciljane skupine djece i mladih

Theraplay je prikladan za sljedeće populacije djece i mladih:

• Djeca s bihevioralnim teškoćama – radi tehnika usmjerenih prvenstveno na njegu i uključenost, a potom i strukturu uz poštovanje osnovnih psiholoških potreba, zauzima se perspektiva djeteta kao cjelovite osobe i smanjuje se čista korekcija ponašanja, čime se bihevioralne teškoće promatraju kao produkt, a ne označuju dijete kao „loše dijete“.
• Djeca s teškoćama mentalnog zdravlja – zbog svoje osnove u teoriji osnovnih psiholoških potreba i teoriji privrženosti, Theraplay na teškoće mentalnog zdravlja odgovara prihvaćanjem, podrškom i stvaranjem osjećaja sigurnosti i kompetentnosti.
• Djeca s neurorazvojnim teškoćama – zahvaljujući podlozi u neurorazvojnoj teoriji, Theraplay poštuje i vrednuje specifičnosti razvoja djece, koristeći tehnike primjerene različitim stupnjevima intelektualnog razvoja, poštujuć i senzorne specifičnosti djece te usmjeravajući se na senzornu integraciju kao princip rada. Predavač Rand Coleman svoj profesionalni razvoj posvetio je upravo neurorazličitoj djeci.
• Djeca s teškoćama uspostavljanja sigurne privrženosti – ovoj djeci posebno su usmjerene aktivnosti povezane sa strukturom i njegom, na način koji nježno odgovara na teškoće u razvoju privrženosti.
• Djeca s traumatskim iskustvima – upravo zbog traumatskih iskustava povezanih s privrženošću ili specifičnih iskustava traume, potrebe djece za sigurnošću i predvidivošću nisu zadovoljene. Osim specifičnih tehnika, i sama Theraplay metoda se bazira upravo na zadovoljavanju tih psiholoških potreba. Postoje brojna istraživanja koja pokazuju učinkovitost metode upravo sa djecom koja su proživjela traumu.
• Djeca iz sustava socijalne skrbi – Theraplay aktivnosti detaljno su istražene u radu s djecom iz sustava socijalne skrbi. Djeca iz sustava socijalne skrbi bila su i prva ciljana populacija s kojom je Theraplay primijenjen. Zahvaljujući tome, Theraplay je izuzetno koristan i učinkovit u radu s tom populacijom, pomažući u stvaranju osjećaja sigurnosti, predvidivosti i zadovoljavanju osnovnih psiholoških potreba, čak i u slučaju teškoća u stvaranju privrženosti, doživljenoj traumi i povezanim bihevioralnim teškoćama, kao i teškoćama mentalnog zdravlja koje se često javljaju zbog teških iskustava.